Onomatopeja je ušla u engleski preko kasnog latinskog i na kraju dolazi do grčkog onoma, što znači "ime", i poiein, što znači "napraviti." (Onoma se može naći u terminima kao što je onomastika, koja se odnosi na proučavanje vlastitih imena i njihovog porijekla, dok nam je poiein dao riječi kao što su pjesma i pjesnik.)
Ko je izmislio onomatopeju?
Onomatopoetske riječi zvuče kao ono što opisuju: "pop" i "crack", na primjer. Poreklo onomatopeje može se pratiti do starih Grka. Reč onomatopeja dolazi iz grčkog jezika.
Gdje se nalazi onomatopeja?
Onomatopeja je govorna figura u kojoj riječi evociraju stvarni zvuk stvari na koju se odnose ili opisuju. "bum" vatrometa koji eksplodira, "tik-tak" sata i "ding dong" zvona na vratima su svi primjeri onomatopeje.
Na čemu se zasniva onomatopeja?
Onomatopeja (takođe onomatopeja na američkom engleskom), je proces stvaranja riječi koja fonetski oponaša, nalikuje ili sugerira zvuk koji opisuje. Sama takva riječ naziva se i onomatopeja. Uobičajene onomatopeje uključuju životinjske zvukove kao što su crv, mijau (ili miaow), urlik i cvrkut.
Da li onomatopeja mora biti prava riječ?
Uprkos svom složenom izgledu i zvuku, onomatopeja zapravo ima jednostavnu funkciju na engleskom jeziku. To jedefinirano kao “formiranje riječi, kao kukavica, mijau, huk ili bum, imitacijom zvuka koji je proizveo ili je povezan s njegovim referentom.” Jednostavno rečeno, to je riječ koja zvuči kao ono što znači.
