Ovo je jedna od najzabavnijih knjiga koje sam ikada pročitao. Čitam ga barem svakih nekoliko godina. Nasmijem se svaki put kada ga pročitam, ali i dalje je zbunjujuće bez obzira koliko puta se čita. Odlično je.
Vrijedi li čitati Catch-22?
Što se tiče "klasične" literature, Catch-22 nije posebno teško štivo i vrijedi ga pročitati barem jednom u nekom trenutku. Ipak, to nije baš čitanje na plaži. Ne bih ga preporučio za opće zadovoljstvo čitanja, jer je pomalo loš za većinu knjige.
Je li Catch-22 teško čitati?
Čitanje Catch-22 moglo bi vam ostaviti utisak da je Joseph Heller napisao običnu knjigu, isjekao je na poglavlja, a zatim je cijelu stvar bacio u zrak i zalijepio je ponovo zajedno kako god je pronašao. Naravno, nije nemoguće pokupitiniti kroz ovaj prekinut narativ, ali to može biti prokleto zeznuto.
Šta čini Catch-22 tako dobrim?
"Catch-22" je realističan u svojim moćnim prikazima bombardovanja misija sa ljudima koji vrište i umiru i avionima koji se ruše. Ali većina priče gospodina Hellera uzdiže se iznad pukog realizma i uzdiže se u stratosferu satire, grotesknog pretjerivanja, fantazije, farse i čiste ludosti.
Da li je Catch-22 tužna knjiga?
U eseju iz 1977. o Catch-22, Heller je izjavio da su "antiratna i antivladina osjećanja u knjizi" proizvod Korejskog rata i1950-ih, a ne samog Drugog svjetskog rata. Hellerove kritike nisu namijenjene za Drugi svjetski rat, već za Hladni rat i makartizam.
