Razumijevanje maksimizacije korisnosti Ovo objašnjava kako kompanije i pojedinci razvijaju navike potrošnje. Potrošač može razmisliti o kupovini više jednog artikla, a manje drugog. Kroz maksimiziranje korisnosti, potrošač će kupiti artikal koji proizvodi najveću graničnu korisnost uz najmanji iznos potrošnje.
Zašto potrošači nastoje maksimizirati svoju korisnost?
Teorija racionalnog izbora kaže da potrošači nastoje maksimizirati svoju korisnost sa svakom jedinicom potrošnje. Teorija potrošača i teorija potražnje sugeriraju da su akcije potrošača usmjerene ka maksimiziranju korisnosti pokušavajući postići najveće moguće zadovoljstvo na najpristupačniji način.
Šta potrošači žele da maksimiziraju?
S obzirom da je cilj potrošača da maksimiziraju korisnost s obzirom na njihova budžetska ograničenja, oni traže onu kombinaciju dobara koja im omogućava da dosegnu najvišu krivu indiferentnosti s obzirom na njihovo ograničenje budžeta. Ovo se dešava kada je kriva indiferencije tangentna na ograničenje budžeta (kombinacija A).
Kada potrošači maksimiziraju korisnost oni se izjednačavaju?
Kada potrošači maksimiziraju korisnost, oni izjednačavaju omjer granične korisnosti i cijene za svu potrošenu robu. Negativna granična korisnost implicira negativnu ukupnu korisnost. Kada je granična korisnost nula, ukupna korisnost je na minimumu. Ukupna korisnost može biti pozitivna čak i kadagranična korisnost je negativna.
Šta je pravilo maksimizacije korisnosti?
Pravilo maksimizacije korisnosti glasi: potrošači odlučuju da raspodijele svoje novčane prihode tako da posljednji dolar potrošen na svaki kupljeni proizvod daje isti iznos ekstra granične korisnosti. … Izjednačava se granična korisnost po potrošenom dolaru.
