Alliteracija je kada koristite gomilu sličnih suglasnika u nizu; asonansa je kada koristite gomilu sličnih samoglasnika u nizu; onomatopeja je u osnovi zvučni efekti.
Po čemu su aliteracija i asonanca slične i različite?
Alliteracija je književni način koji koristi ponavljanje suglasnika zvukove uglavnom na početku bliskih riječi iu brzom nizu. Asonanca je, s druge strane, književno sredstvo koje koristi ponavljanje samoglasnika u dvije ili više susjednih riječi iu brzom nizu.
Šta je aliteracija i asonanca s primjerima?
Aliteracija je kada pisac ponavlja zvukove suglasnika na počecima riječi. Na primjer, u "Moje štene me udarilo u oko", riječi "štene je udarilo" su aliterativne jer obje počinju sa "p". Asonanca je kada pisac ponavlja glasove samoglasnika u naglašenim slogovima riječi.
Šta je asonansna konsonancija i aliteracija?
Suglasnost uključuje ponavljanje SUGLASNIH zvukova BILO GDJE u riječi. Asonanca uključuje ponavljanje samoglasnika BILO GDJE u riječi. Aliteracija uključuje ponavljanje BILO KOGA zvuka na POČETKU riječi.
Kojih je 5 primjera asonance?
Primjeri asonance:
- Svjetlost vatre je prizor. (…
- Idite polako preko ceste. (…
- Peter Piper je odabrao komadkisele paprike (ponavljanje kratkog e i dugog i)
- Sally prodaje morske školjke pored morske obale (ponavljanje kratkog e i dugog e)
- Koliko god pokušavao, zmaj nije poletio. (