Terapeutsko kloniranje, također poznato kao nuklearni transfer somatskih ćelija, može se koristiti za liječenje Parkinsonove bolesti kod miševa. Po prvi put, istraživači su pokazali da se terapeutsko kloniranje ili SCNT uspješno koristi za liječenje bolesti kod istih subjekata od kojih su izvedene početne ćelije.
Koja je stopa uspješnosti terapijskog kloniranja?
Terapeutsko kloniranje prema Davoru Solteru također možda neće biti pod utjecajem niske efikasnosti kloniranja jer ova tehnika ne zahtijeva nuklearni transfer embrija da bi se razvio u odraslu dob, već samo do stadijuma blastociste, koji ima veću stopu uspješnosti (blizu 50% u prosjeku) (5).
Šta je terapeutsko kloniranje i da li se uspješno koristi?
Terapeutsko kloniranje uključuje stvaranje kloniranog embriona sa jedinom svrhom proizvodnje embrionalnih matičnih ćelija sa istom DNK kao i ćelija donora. Ove matične ćelije se mogu koristiti u eksperimentima koji imaju za cilj razumijevanje bolesti i razvoj novih tretmana za bolesti.
Kako se koristilo terapeutsko kloniranje?
Terapeutsko kloniranje moglo bi omogućiti korištenje vlastitih ćelija pojedinca za liječenje ili liječenje bolesti te osobe, bez rizika od unošenja stranih ćelija koje bi mogle biti odbačene. Stoga je kloniranje od vitalnog značaja za ostvarivanje potencijala istraživanja matičnih ćelija i njegovo premeštanje iz laboratorije u ordinaciju.
Zašto je terapijsko kloniranje pogrešno?
Razumaju, ispravno ili pogrešno, da će ovi embrioni sigurno biti uništeni i da bi barem nešto dobro moglo proizaći iz upotrebe ćelija. Ali terapeutsko kloniranje ostaje potpuno neprihvatljivo za takve ljude jer uključuje namjerno stvaranje onoga što smatraju ljudskim bićem kako bi ga uništili.
