Levulinska kiselina (LA), jedna od platformskih hemikalija, može se proizvesti hemijski koristeći obnovljive resurse kao što su skrobni otpad i lignocelulozna biomasa što zvuči kao atraktivna alternativa zbog njegovo obilje i ekološki benigna priroda.
Kako se pravi levulinska kiselina?
Levulinska kiselina se proizvodi tokom hidrolize šećera u furane, kao razlaganje nestabilnog HMF-a (slika 6.8). Visok prinos levulinskoj kiselini može se postići podešavanjem reakcionih uslova korišćenjem kiselih minerala kao katalizatora (Bozell et al., 2000; Martin Alonso et al., 2010a).
Za šta se koristi levulinska kiselina?
Levulinska kiselina i njeni derivati, poput natrijevog levulinata, koriste se u organskim i prirodnim kozmetičkim kompozicijama za parfimiranje, kondicioniranje kože i regulaciju pH. Daju svojstven svježi miris, sprječavaju bore i stabiliziraju formulacije i emulzije.
Da li je levulinska kiselina loša za kožu?
Važno je imati sastojke za konzerviranje u formuli za njegu kože jer za nas može biti opasnokoristiti proizvode s bakterijama i gljivicama čiji rast nije inhibiran. Osim toga, levulinska kiselina je također sastojak za njegu kože koji poboljšava stanje kože.
Da li je levulinska kiselina prirodna?
Levulinska kiselina je obnovljiva, bio-bazirana kiselina, obično iz kukuruza, koja pomaže u kondicioniranju i omekšavanju kože, te djeluje kaokonzervans samog proizvoda.
